Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve nedavno je na svom zasjedanju na predlog Eparhije vranjske, na čelu sa njegovim preosveštenstvom episkopom vranjskim gospodinom Pahomijem, u diptih svetih uvrstio Svete surduličke mučenike. Riječ je oko 20.000 stradalih Srba, po zvaničnim podacima nekoliko komisija, sa područja juga Srbije koji su pobijeni u Surdulici u jesen 1915. godine, za vrijeme Prvog svjetskog rata, nakon okupacije tog dijela zemlje od strane Bugarske.
Za dan praznovanja Surduličkih mučenika Sveti arhijerejski sabor je odredio 29. maj, dan kada su njihove svete mošti pohranjene u Spomen-kosturnicu 2010. godine.
Mošti mučenika bile su pohranjene u Spomen-kosturnici u Surdulici koja je podignuta 1924. godine. Sada su Sveti Surdulički mučenici pribrojani diptihu svetih. Bugarski okupatori su 1943. godine do temelja srušili Spomen-kosturnicu, a mošti zakopali na više lokacija, pa i na Starom surduličkom groblju. U maju 2010. godine ti zemni ostaci su svečano vraćeni i pohranjeni u Spomen-kosturnicu, obnovljenu 2009. godine.
Valja, međutim, reći da je Prvi svjetski rat 1914–18. maloj varošici Surdulici donio mnogo nesreće i zla. Posle okupacije Srbije 1915. u jesen te godine okupirana je i Surdulica od strane Bugara. Vrijedan i rodoljubivi narod Surdulice i okoline za vrijeme bugarske okupacije 1915–18. godine pored toga što je bio podvrgnut fizičkom uništenju, bio je prinuđen i da pune tri godine sluša i gleda užasne strahote svakodnevnog zvjerskog ubijanja Srba u neposrednoj blizini Surdulice. Bugarski okupatori su 1915–18. Surdulicu pretvorili u klanicu srpskog naroda. U tom periodu Bugari su do Surdulice sproveli na hiljade srpskih interniraca na putu za Bugarsku. Od tog broja jedva da je polovina stigla u internirske logore u Bugarsku. Ostali su taj svoj krvavi put završili na surduličkim mučilištima.
Ciljevi bugarske politike prema ovdašnjim Srbima su bili jasni. Najstrože je bilo zabranjeno sve što je srpsko, pa i sama riječ Srbin. Vršena je sistematska bugarizacija Srba, uglavnom pokolj civilnog stanovništva, mučenja, silovanja, interniranja, nameti, pljačke, kuluk, razaranja i paljevine... Ubijani su svi viđeniji i obrazovaniji Srbi, sveštenici, učitelji, činovnici, aktivni članovi partija, advokati, knjižari...
Najsurovija zvjerstva činjena su srpskoj crkvi i njenom sveštenstvu. Mjesta na kojima su vršeni pokolji bila su pod stražom, pa Surduličani ni svoje mrtve nisu mogli da vide, a kamoli da ih prebrojavaju. Iskopavanje leševa i kostiju na lokalitetima zločina vršila je međunarodna komisija, u čijem sastavu su bili: Švajcarac dr Arčibald Rajs i Amerikanac Vilijem Drajton. Komisija je imala potpuni uvid u razmjere zločina. U Surdulici su ubijani ljudi iz cijele stare Srbije. Najviše ubistava je bilo na mjestu Duboka dolina, ali i na mjestima Kalifer, Dubrava, duž Vrle rijeke i Romanovačkog potoka. Tačan broj ubijenih Srba u Surdulici do današnjeg dana nije poznat. Doktor Rajs u svom izvještaju na osnovu izjava samo šest svjedoka iz Surdulice kaže: „U Surdulici je ubijeno više hiljada… Svjedoci nisu mogli da ih prebroje, bilo ih je suviše”. Amerikanac Vilijem Drajton, u svom izvještaju međusavezničkoj komisiji za utvrđivanje bugarskih zločina navodi: „Svi Srbi koji su bili obrazovani ili viđeniji među svojim sugrađanima, bili su pohvatani i sprovedeni u logore u Bugarsku. Na putu za internaciju dotjerivani su do Surdulice... Cijela okolina ovog mjesta predstavlja prostrano groblje, pa je opravdano nazvana „klanica Srba”, jer su Bugari na putu za Bugarsku, tokom novembra, decembra, januara, februara 1915–16. godine ovdje svakodnevno sprovodili 200 do 400 Srba za internaciju, od kojih su ovdje poubijali veliki broj...”
Aleksandar Davinić
Kralj Aleksandar otkrio spomen-kosturnicu i spomen-gimnaziju
Na dan 24. avgusta 1924. svečano je otkrivena Spomen-kosturnica i spomen-gimnazija kao jedinstven spomenik žrtvama bugarskih zločina izvršenih u Surdulici 1915–18. godine. Spomen-kosturnicu je otkrio kralj Aleksandar Karađorđević a nakon toga svake godine 28. juna, na Vidovdan, održavane su svečanosti uz prisustvo velikog broja građana, na kojima su evocirane uspomene na ove žrtve bugarskih zločina.
Bora Stanković o surduličkoj golgoti
Poznati pisac Bora Stanković je često pominjao bugarske zločine u Surdulici. O tome on piše: „Surdulica, namijenjena da čovjeku pruži odmor, osvježavajući ga svojom prirodom, bila je kao neki centar između divljine vlasinske, pitomine Toplog Dola i prostranih masuričkih livada... Ali, pored ove njene uloge njoj je sudbina dodijelila i da ponese veliki krst mučeništva i da postane druga golgota, kosturnica i grobnica Srba, pobijenih i zaklanih ne od neprijatelja, već od zvjerova i izmeta čovječijeg roda”.